In recent months, the Canary Islands, particularly in South Tenerife, have been adorned with graffiti messages such as “Tourists go home!” and “Your paradise, our hell!” These expressions have been interpreted by the international media as a widespread anti-tourism sentiment among the local population. However, a closer look reveals a more nuanced reality.
Contrary to the graffiti’s portrayal, the opposition to tourism is not a view shared by the entire population of the Canary Islands. Instead, it represents the vocal outcry of a dissatisfied minority who are concerned about the current state of tourism and its impact on the islands. The truth is that tourism is a crucial driver of the economy in the Canaries, contributing a substantial 20.3 billion euros last year, which accounts for 35% of the region’s GDP. A sudden halt to tourism would undoubtedly result in economic turmoil, leaving over half of the workforce unemployed.
Nevertheless, there are legitimate concerns among the residents regarding the imbalance between tourism and the needs of the local population. These concerns have culminated in planned mass demonstrations on April 20, organized under the banner of “The Canary Islands have a limit.” The demonstrations aim to prompt the government to adopt a more sustainable tourism model that benefits both residents and the environment.
One of the primary grievances motivating this discontent is the strain that mass tourism places on local resources and infrastructure. Issues such as water shortages, the degradation of natural spaces, traffic congestion, and the overpricing of long-term apartment rentals exacerbate tensions between residents and the tourism industry. The “Airbnb effect” further compounds these problems by driving up housing costs and exacerbating the critical shortage of affordable accommodation for local workers.
Despite the record-high tourism revenue, many Canary Islands residents still face financial struggles. With 36% of Canarians at risk of poverty and the lowest average wage in Spain, the economic benefits of tourism have not been equitably distributed. Workers in the hotel and catering sector, in particular, contend with low wages and limited access to affordable housing in tourist areas.
While the government acknowledges these concerns, finding solutions that address the needs of residents without sacrificing tourist revenue is a complex challenge. Proposed measures involve limiting short-term property rentals, increasing wages, and implementing entry fees for protected natural areas. However, it remains to be seen if these measures will be sufficient to alleviate resident discontent.
Despite the unrest, it is crucial to recognize that the grievances are directed towards the government and the tourism industry, not individual tourists. The residents value and appreciate the economic benefits that tourists bring to the region. However, they also seek a fair distribution of these benefits and acknowledgment of the challenges they face as a result of living in a popular tourist destination.
In summary, while anti-tourism graffiti slogans may catch headlines, they do not represent the entirety of the sentiment in South Tenerife. The underlying issues driving resident discontent are complex, encompassing concerns about sustainability, economic inequality, and the impact of mass tourism on local communities. By understanding and addressing these concerns, the Canary Islands can strive towards a more equitable and sustainable tourism model that benefits both residents and visitors.
U posljednjih nekoliko mjeseci, Kanarski otoci, posebno južni Tenerife, su okićeni grafitima poruka poput “Turisti, idite kući!” i “Vaš raj, naša pakao!”. Međunarodni mediji su ove izraze protumačili kao rasprostranjeno protururističko raspoloženje među lokalnim stanovništvom. Međutim, detaljan pogled otkriva složeniju stvarnost.
Suprotno prikazu na grafitima, protivljenje turizmu nije stav koji dijeli cijelo stanovništvo Kanarskih otoka. Umjesto toga, ono predstavlja glasno negodovanje nezadovoljnog manjinskog dijela stanovnika koji su zabrinuti zbog trenutnog stanja turizma i njegovog utjecaja na otoke. Istina je da je turizam ključni pokretač ekonomije na Kanarskim otocima, a prošle godine je doprinio značajnih 20,3 milijarde eura, što čini 35% regionalnog BDP-a. Nagli prekid turizma nedvojbeno bi rezultirao ekonomskom krizom i ostavio više od polovice radne snage bez posla.
Ipak, među stanovnicima postoje opravdane zabrinutosti u vezi neravnoteže između turizma i potreba lokalnog stanovništva. Ove zabrinutosti kulminiraju planiranim masovnim demonstracijama 20. travnja, organiziranim pod geslom “Kanarski otoci imaju granicu”. Demonstracije imaju za cilj potaknuti vladu da usvoji održiviji model turizma koji koristi i stanovnicima i okolišu.
Jedna od glavnih pritužbi koje motiviraju ova nezadovoljstva je pritisak koji masovni turizam stavlja na lokalne resurse i infrastrukturu. Problemi poput nestašice vode, degradacije prirodnih prostora, gužve u prometu i previsokih cijena najma stanova na duži rok dodatno povećavaju tenzije između stanovnika i turističke industrije. “Airbnb efekt” dodatno pogoršava ove probleme povećanjem troškova stanovanja i pogoršava važan nedostatak pristupačnog smještaja za lokalne radnike.
Unatoč rekordno visokom turističkom prihodu, mnogi stanovnici Kanarskih otoka i dalje se suočavaju s financijskim poteškoćama. S 36% Kanađana u riziku od siromaštva i najnižom prosječnom plaćom u Španjolskoj, ekonomski benefiti od turizma nisu pravedno raspoređeni. Radnici u hotelijerstvu i ugostiteljstvu posebno se suočavaju s niskim plaćama i ograničenim pristupom jeftinom smještaju u turističkim područjima.
Iako vlada prepoznaje ove zabrinutosti, pronalaženje rješenja koja zadovoljavaju potrebe stanovnika, a ne žrtvuju turističke prihode, predstavlja složen izazov. Predložene mjere uključuju ograničenje kratkoročnog iznajmljivanja nekretnina, povećanje plaća i uvođenje ulaznica u zaštićena prirodna područja. Međutim, ostaje vidjeti hoće li ove mjere biti dovoljne da ublaže nezadovoljstvo stanovnika.
Unatoč nemirima, važno je prepoznati da su pritužbe usmjerene prema vladi i turističkoj industriji, a ne prema pojedinačnim turistima. Stanovnici cijene i cijene ekonomske koristi koje turisti donose regiji. Međutim, također traže pravednu raspodjelu tih koristi i priznanje izazova s kojima se susreću živeći na popularnom turističkom odredištu.
Sažeto, dok grafiti s protururističkim sloganima mogu privući pažnju medija, oni ne predstavljaju cjelokupno raspoloženje na južnom Tenerifeu. Osnovni problemi koji potiču nezadovoljstvo stanovnika su složeni i obuhvaćaju zabrinutosti vezane uz održivost, ekonomsku nejednakost i utjecaj masovnog turizma na lokalne zajednice. Razumijevanjem i rješavanjem ovih zabrinutosti, Kanarski otoci mogu težiti prema pravednijem i održivijem modelu turizma koji koristi i stanovnicima i posjetiteljima.